Tanja Virag

Budućnost sjećanja

2019./2020. / Industrijski dizajn / Diplomski: II semestar / Industrijski dizajn 2
Mentor: 
Fabrio Ivana

Bavljenjem pitanjem budućnosti sjećanja, odnosno kako će sjećanje pojedinca u budućnosti izgledati i na koji način će ga on stvarati, dolazi se do scenarija da pretjeranom upotrebom tehnoloških tvorevina i boravkom u virtualnom svijetu, ljudsko tijelo će se promijeniti i osjetilno u njemu postupno slabiti, a zatim i nestati.

Putem osjetila čovjek identificira vanjski svijet i stvara vezu sa stvarnošću. Najintenzivnije i najdulje pamti ona sjećanja koja su nabijena emocijama, a emocije su vođene osjetilnim informacijama. Ako izgubi osjet — mogućnost da doživljava svijet — gubi i mogućnost za stvaranje sjećanja.

Iako je putem nje promijenjen, čovjek ponovno poseže za tehnologijom, artefaktom koji spaja materijalno i virtualno te pomoću njega osoba ponovno može osjećati osjetilne podražaje. Takvo osjećanje odvija se na artificijelan način — podražaji su stvoreni umjetnim putem — no oponašaju prirodno.

Oni se mogu manifestirati u materijalnom obliku, što predstavlja zabilježen doživljaj stvoren od seta odabranih podražaja. Materijalizirani podražaji mogu biti podsjetnici i okidači na sjećanja korisnika, a ponovnom konzumacijom podražaja osoba takve doživljaje, okidače (a time i sjećanja) ponovno oživljava. Budući da je osobi materijalizacija svakog seta podražaja moguća samo jednom, za njega to predstavlja osobni i dragocjeni objekt.