Mia Dragičević

Budućnost sjećanja / Budućnost emocija

2019./2020. / Industrijski dizajn / Diplomski: II semestar / Industrijski dizajn 2
Mentor: 
Fabrio Ivana

Niz globalnih katastrofa, pandemija i ekstremnih situacija zahtijeva od čovjeka njegovu izolaciju i udaljavanje od drugih. Posljedično, on se udaljava od prirodnog – prirodnih načina povezivanja, komuniciranja, proživljavanja. On sada ima mogućnost nadvladati probleme i strahove. Sve iskreno i emocionalno, što je nekoć bila srž individualnosti i spona među ljudima, sada je jednolično i kontrolirano. Međuljudska komunikacija svedena je na površnu razmjenu provjerenih informacija, a stvaranje smislenog odnosa postaje rijetkost. Artefakt je korisnikovo mjesto opstanka.
Voda je medij.
Voda je čovjekova barijera od njegovih teških sjećanja i emocija. Ona djeluje na više razina – ona je sjećanje, nositelj informacije, prijenos, zaštita i komunikacija.
Voda je indikator.
Ekstrahiranjem emocionalnog iskustva i sjećanja iz svijesti u vodu tj. artefakt, ona ostaju sačuvana i nepromijenjena unatoč neprekidnoj cirkulaciji u svijetu zakrčenom informacijama.
Voda je povezivanje.
Jedino se uporabom artefakta, nasumičnim odabirom emotivno ispunjenog, iskrenog sjećanja te slanjem istog u zajedničku bazu može kreirati iskrena komunikacija između dva korisnika, kroz čije se međusobno proživljavanje kreira razumijevanje i empatija.