Stadion Maksimir [sportska Arhitektura Vladimira Turine]

Stadion Maksimir [sportska Arhitektura Vladimira Turine]

U Muzeju grada Zagreba otvorena je izložba 'Stadion Maksimir [sportska Arhitektura Vladimira Turine]', autorice dr. sc. Hele Vukadin Doronjga. Izložba se može razgledati do 28. ožujka 2021.

Uklapanjem u situaciju razmjerno skučene parcele uz Maksimirsku cestu, otvaranjem izvanredne vizure na maksimirsku šumu i Medvednicu u daljini te visokom razinom oblikovanja cjeline i detalja – Stadion Maksimir iznimno je djelo sportske arhitekture. Arhitektonska ostavština jednog od najutjecajnijih hrvatskih arhitekata Vladimira Turine, autora Stadiona Maksimir (1946. – 1964.), koji je i danas oslonac i inspiracija jer je njegov jezik arhitekture razumljiv, istinit, jednostavan, emocionalan i snažan, dio je fundusa Muzeja grada Zagreba. Profesor Turina arhitekturu je gledao desetljećima unaprijed. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata intenzivno se posvećuje temi sportske arhitekture, posebice projektiranju stadiona i plivališta. Zadobivši svjetsku reputaciju, prepoznat je i pozvan kao ekspert na tom području za izradu idejnog projekta Olimpijskog stadiona u Teheranu za 120.000 gledatelja (1967. – 1968.), a njegovi ključni projekti (sa Stadionom Maksimir) prezentirani su i objavljivani u hrvatskim i stranim stručnim časopisima, kao autorske samostalne publikacije te u katalozima olimpijskih i međunarodnih izložbi sportske arhitekture. K tome, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja na ovome području u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao profesor arhitektonskog projektiranja podigao je generacije studenata zagrebačkog, tada jedinog hrvatskoga Arhitektonskog fakulteta.

Cilj izložbe je dati povijesni presjek, kontekstualizirati i naglasiti važnost Stadiona i okolnog prostora kao inspirativnog okruženja, afirmirati taj prostor kao izvorišnu točku zagrebačkog sporta, njegovu arhitekturu i urbanizam, povezanost s klubom, navijačima, čovjekom, s gradom i šumom-parkom Maksimirom [tako na primjer Uprava kluba F. C. Barcelona ističe: „ono što je vrijednost i unikatnost Barcininih nekretnina jest upravo lokacija“, Stadion CampNou].

Stadioni i njihova 'prostorna ogromnost' sadrže okupljački, urbani identitet, emocionalne čimbenike – mitski Maksimir (memorija mjesta – duhovnost fenomena). GNK Dinamo je sportski simbol Zagreba, ali i puno više od toga, jer je nogomet u svijetu danas univerzalna vrijednost. Dinamo je rekorder u povijesti finala svjetskih prvenstava po broju svojih bivših i aktivnih igrača.

Izložba je rezultat dugogodišnjega znanstvenog istraživanja (temelji se na doktorskoj disertaciji autorice, uvažavajući znanstvene doprinose suradnika i kolega na polju sportske arhitekture, i šire), a njen sadržaj postupno je stvarao konačan izgled i atmosferu. Budući da Stadion Maksimir nije samo arhitektonski sklop, nego i dinamičan prostor za rad, nadmetanje u sportu, navijanje, druženje, glazbene spektakle – građa za izložbu je sadržajno i produkcijski šireg obuhvata, znanstveno interpretirana, a istodobno ne želi biti pravolinijska, nego dinamična i zabavna

Kao što je iz samog naslova izložbe razvidno, usko su povezane dvije glavne teme: Stadion Maksimir kroz povijest i danas, s naglaskom na projekte arhitekta Vladimira Turine, i posebno njegove projekte sportske arhitekture. Kroz nekoliko podtema kontekstualizirane su u prostoru i vremenu pojedine dionice dviju glavnih tema.

Izložbu čine dvije grupe predmeta: izvorni nacrti, fotografije i publikacije etapa projektiranja i izgradnje Stadiona Maksimir (1945. - 1969.) i drugih građevina sportske arhitekture Vladimira Turine (1941. - 1968.), te raznorodni predmeti koji pojašnjavaju navedenu građu. To su uporabni predmeti koji su pripadali prof. Turini, trofeji GNK Dinamo, plastične stolice s tribina, trava, 'lutke' za slobodne udarce, projekcije mitskih utakmica, plakati i katalozi dvaju velikih koncerata Davida Bowiea i U2...

Izvor: www.mgz.hr