Oba medija, tekst i slika, uz dodire i nadopunjavanje zadržavaju i vlastiti nezavisni prostor. Ponekad, između te dvije naracije, uz sličnosti i razlike, moguće je pronaći još malo poezije.

'(...) Priče se grade kao i crteži, na početku smo pred bijelim papirom, a zatim se ta bjelina istiskuje i na tim se mjestima jedna po jedna nastanjuju određene figure, slike, ideje u njihovim međusobnim odnosima koji postupno postaju vidljivima, da bismo se u konačnici suočili s njihovim razrješenjem. Klasjine priče nisu priče s kontekstom, one najčešće nemaju nikakvih referenci izvan one stvarnosti koju same stvaraju, sliku po sliku, s puno nedohvatljive bjeline koja je izvan domašaja čitateljeve imaginacije. Svaka od tih stranica je po jedan, pažljivo dizajnirani, svijet. (...)

Iako projekt nosi poprilično neobavezan naziv 'Crtice', koji ne ukazuje ni na kakvu posebnu konceptualnu povezanost između samih priča, čini mi se da među njima ipak postoji opipljiva veza. Gotovo svaki od protagonista tih priča projicira u stvarnost koju nastanjuje neku svoju opsesiju, ideju, maštariju, nešto što bi njegovu vlastitu egzistenciju u njoj učinilo smislenom, a njegovom intervencijom mijenja se i narav te stvarnosti, koja ga u konačnici obgrljuje, kao što vrba iz prve priče obgrli kuću patuljka zahvalna što ju je toliko vremena čuvao.

Klasja pritom, kao pripovjedačica, s nevjerojatnom lakoćom, bez ikakvih viškova, na simboličan i krajnje vizualan način komunicira svaku ideju kojom protagonisti njenih priča kreiraju vlastitu relaciju prema svijetu i nastoje ga učiniti podnošljivijim, ma kako ona kompleksna bila. Ponekad joj je za to potrebna cijela stranica, ponekad je dovoljna i jedna rečenica da vizualno obuhvatimo pojmove koji su pred nama. Čak i tako apstraktne, opće kategorije poput prostora i vremena, čiji je odnos toliko jednostavno vizualiziran u najkraćoj priči Trgovina nestajanja: 'Prodajem vrijeme, koje mi ionako nedostaje, da kupim stvari koje uzimaju i prostor.' –  iz predgovora Marka Goluba

Klasja Habjan (Zagreb, 1993.), grafička dizajnerica i ilustratorica, živi i radi u Zagrebu. Nakon godišnje nagrade Studija dizajna za samoinicirani projekt i diplome iz vizualnih komunikacija nastavlja se profesionalno baviti dizajnom (često u tandemu klasja&zita), a u svojim ilustracijama povezuje vlastite tehnike, kratke priče i vizualne eksperimente. Sudjelovala je na brojnim izložbama dizajna i ilustracije, a 'Crtice' u Širi druga je samostalna izložba mlade autorice.