Izlaganje 'Pomicanje granica, uzmicanje institucija' problematiziralo je poimanje znanja iz perspektive mladih u suvremenim društvenim okolnostima. Politički, društveno i kulturno turbulentna vremena ona su koja povijest pamti kao vrijedna pažnje – nove su spoznaje urušavale postojeće poretke, mijenjale sliku svijeta i ulogu boga i čovjeka u njemu. Tehnološke inovacije, od parnog stroja preko genetskog inženjeringa do umjetne inteligencije nisu samo promijenile način života, već dovele do novog značenja pojma humanosti. Turbulentna vremena nisu samo povijesno, već i svakodnevno zanimljiva, iako često teško podnošljiva. Stoga je društvo, od samih početaka civilizacije, sigurnost tražilo u institucijama kao jamcima stabilnosti – u početku političkim, a od prosvjetiteljstva na dalje sve više znanstvenim, obrazovnim i kulturnim.

No već polovicom 20. st. ugrožena je ideja jedinstvenog znanja, povijesti i istine, a svakodnevna nam aktualna događanja svjedoče ne samo o krizi već često i urušavanju temeljnih vrijednosti i sloboda. Pod pritiskom ludokracije kulturne institucije pretvaraju se u zabavne parkove, ili u drugoj krajnosti podižu obrambene zidine kako bi veliko znanje zaštitile pred ugroženim granicama uspostavljenih kanona. Rezultati nam često predstavljaju ili beskrajno zabavljene mlade ljude kojima sve mora biti igra, ili beskrajno nezainteresirane čiji jezik institucije niti žele niti mogu razumjeti. 

Kako uspostaviti dijalog i premostiti jaz između navedenih krajnosti, najveći je izazov današnjih institucija. Nesigurnost svijeta u kojem će današnji mladi graditi svoj život nemoguće je objasniti, a kamoli deartikulirati i realtikulirati unutar okvira koje je fiksirala povijest. Kako na pomicanje granica odgovaraju institucije u kulturi – uzmicanje, pripuštanje, otvaranje, negiranje.... Uvijek postoji izbor.