Kazališni imaginarij u formi plakata

Kazališni imaginarij u formi plakata

U utorak, 25. veljače, u 19 sati, u HDD galeriji u Zagrebu, otvara se izložba koja prikazuje izbor iz jednog od najuzbudljivijih i najneobičnijih plakatnih opusa u suvremenom hrvatskom grafičkom dizajnu, onaj Vanje Cuculića za Gradsko dramsko kazalište Gavella. 

Od 2005. do 2019. godine ovi su plakati oblikovali lice jednog javnog teatra, stimulirali pažnju i imaginaciju promatrača, kreirali snažne vizualne predodžbe o predstavama za koje su dizajnirani, ali i o samom kazalištu te kreativnom potencijalu medija plakata danas. Kustos izložbe Vanja Cuculić – DRAMA! Plakati za GDK Gavella 2005 – 2019. je Marko Golub, a izložba ostaje otvorena do 17. ožujka.

Osim plakata, na izložbi se prikazuje i kratki dokumentarni film (autora Marka Goluba i Ore Mušćet te snimatelja i montažera Mirana Krčadinca) u kojem Vanja Cuculić govori o svom kreativnom procesu i specifičnim promišljanjima medija plakata, uz osvrtanje na pojedine primjere. Za vrijeme trajanja Plan D.konferencije, od 27. do 29. veljače, uz glavni postav izložbe u HDD Galeriji, prošireni izbor plakata bit će izložen i u Orisu – Kući arhitekture. Osim toga, u subotu, 28. lipnja u 12 sati, u sklopu popratnog programa konferencije, održat će se i autorsko vodstvo kroz izložbu.

Kako u popratnom tekstu pojašnjava kustos Marko Golub, “od svojih početaka sve do danas upravo je Cuculićev rad za Gavellu uvelike definirao visoki standard toga što znači kazališni plakat u Hrvatskoj u 21. stoljeću, naročito u kontekstu javnih institucionalnih kazališta. (…) Iako je imao nekoliko slavnih prethodnika – plakate za Gradsko dramsko kazalište svojevremeno su dizajnirali i Alfred Pal i Boris Bućan – današnja prepoznatljivost zagrebačkog kazališta Gavella proizlazi upravo iz Cuculićevih dizajnerskih napora. Tim plakatima se, jednim po jednim, gradio vizualni identitet kazališta, i pritom se tu ne radi samo o grafičkim standardima, o nekom striktnom poretku stvari, nego prvenstveno o vizualnim predodžbama koje povezujemo s tim kazalištem, njegovim čudesnim imaginarijem koji je unutar sebe heterogen i razvija se na nepredvidljive načine, ali odlučno drukčiji od svega drugog što se trenutno nudi”.

Izvor: vizkultura.hr