Panorame svakidašnjeg

Nakon višegodišnjeg izbivanja s likovne scene Pavel Posavec se zagrebačkoj publici predstavlja svojom novom serijom panoramskih fotografija. U gotovo već zaboravljenoj maniri fotografa koji nikad iz kuće ne izlazi bez fotografskog aparata, Posavec svoje prizore ne planira unaprijed, već ih zatiče, prepoznaje, posvaja i oblikuje.
Inspiriran opusom švedskog fotografa Jensa Olofa Lathsteina, poznatog po fotografskim studijama posttranzicijskih i postratnih prostora istočne i jugoistočne Europe, Posavec nabavlja Widelux panoramski analogni fotoaparat i ispituje njegove mogućnosti na vlastitoj okolini. Odabirom mehaničkog aparata, čiji prvi model potječe još s kraja 1950-ih godina, autor u slike ugrađuje namjerne distorzije, te zatim vrijeme, odnosno trajanje dodatno pojačano mogućnostima širokog kadra, neuobičajeno za galopirajuću stvarnost, koju živimo. Možda je baš to razlog što nas njegovi prizori zatiču, istovremeno su nam poznati i neuobičajeni, bliski su nam, a opet, nešto je na njima što „grebe“ lakoću gledanja.

Što nam to zapravo donosi panoramski pogled na svakodnevicu Pavela Posavca?

S jedne strane njegovo je fotografiranje intuitivno, ono nije strogo tematski određeno već naprosto slijedi znatiželju i kretanja fotografa. No, s druge strane rezultat tih kretanja, promatramo li ih kao cjelinu, je mala kronika osobne i javne svakodnevice Zagreba kroz zadnjih nekoliko godina. Bilo da se radi o većim skupinama ljudi okupljenim oko nekog zajedničkog interesa,  buntovnih ili čak pomalo prijetećih, ili pak o intimističkim kompozicijama osamljenih prizora, ono što ih sve povezuje je želja za komunikacijom autora i prepoznavanje odmaka. Onog detalja koji od prizora odskače. Na masovnim snimkama bit će to redovno čovjek, koji bilo svojim pozicioniranjem, posturom ili direktnim pogledom u fotografski aparat, odnosno u našeg fotografa, pokazuje i tko je on i što je cjelina na koju se odnosi.

Naša realnost upravo je onakva kakve su fotografije Pavela Posavca. Višeznačna, bolno oštra, djelomično zamućena i iskrivljena,  groteskna i odbojna s povremenim bljeskovima razuma i jednostavne ljepote.

Iva Prosoli
—
Grafičko oblikovanje: Luka Nera Sibila

Fotografije: Ivan Posavec