SAMPÉ gin je jako alkoholno piće destilirano u Hrvatskoj od najfinijeg hrvatskog grožđa. Sampé vinski destilat, svojom profinjenom kombinacijom aromatičnog bilja koje uključuju borovinu, limun i jadransku sol, crpi svoju inspiraciju i ima snažnu povezanost s morem.Mnoge zemlje na obalama Sredozemnog mora poznaju legendu kako je Sv. Petar jednom ulovio ribu Kovača i pritom na njoj ostavio tragove prstiju; zato se ta morska delicija i danas zove njegovim imenom: Šanpjer, Sant-Pierre, Sampé. Inspirirani predanjem, nadjenuli smo ime Sampé vrhunskom ginu koji odaje počast Mediteranu — mitskome mjestu na kojem božanski dodir prožima prirodu i njene dragocjene darove.
Originalno dizajnirana boca s prednje strane ima oblik morske površine. Ime brenda otisnuto je zrcalno na stražnjoj strani boce, tako da se na prednjoj strani vidi kroz morske valove i tekućinu gina što daje dojam da je naziv brenda Sampé u vodi.

Projekt 'Mozaik obitelji' propituje i kritizira sliku obitelji u društvu, te je inicijativa s ciljem oblikovanja realnije slike koja će zamijeniti ideal. Na online platformi poziva sve da doprinesu svojom pričom tako da stare zdjele, tanjure, te sentimentalne komade posuđa prenamijene pomoću tehnika reparacije. Osim starih komada, sudionici mogu razbijati i nove, "savršene" posude koje simbolički razbijamo poput slike idealne obitelji i radimo novu, unikatnu - svoju sliku.
Autorica uvodi nove tehnike spajanja razbijenog posuđa, inspirirane japanskom kintsugi tehnikom i wabi-sabi filozofijom.

U radu 'Gianluca Giorno (neuralne mreže, singularitet i dizajn identiteta)' su prikazani snaga i potencijali stvaranja koje pružaju neuralne mreže, umjetna inteligencija kroz metodološki pristup korigiran i navođen konverzacijom s čovjekom koji se za taj razgovor sustavno pripremio proučavajući način funkcioniranja neuralnih mreža. Koncept stvaranja fiktivne persone koristeći alate na bazi neuralnih mreža zasnovan je na dvije ključne komponente: načelima spekulativnog dizajna i ideji tehnološkog singulariteta. Cilj projekta je koristeći metode i načela spekulativnog dizajna i suvremenu tehnologiju simulirati tehnološki singularitet i na taj način ispitati: Može li „stroj“ obavljati kreativan posao i baviti se djelatnošću koja pripada isključivo ljudima?

'Kos' je redizajn školske stolice u suvremenim uvjetima, odajući hommage stolici The Standard Chair Jeana Prouvea. Stolica se sastoji od okvira izvedenog od savijene čelične šipke i sjedišta napravljenog od furnirskih otpresaka. Forma stolice dobivena je savijanjem čelika i tvorenjem geometrijski kompleksne kompozicije koja u prostoru djeluje lagano i pregledno. Razni pogledi stvaraju dinamičnu kompoziciju praznih oblika i zelene čelične šipke, koja osigurava dinamičnu vizualnu formu ne gubeći pritom na čvrstoći konstrukcije. Stolica je služila kao sredstvo povezivanja zajednice i jačanja pozicije dizajna u svakodnevnom diskursu i javnom prostoru kroz vizualne intervencije koje su nastale u suradnji sa kolegama s vizualnih komunikacija.