O mojem crtežu

Kao dugogodišnjem nastavniku kolegija 'Crtanje' i 'Plastično oblikovanje' na Arhitektonskom fakultetu, velika mi je odgovornost odabrati i pokazati vlastite crteže. Kao dugogodišnjem projektantu kuća i (njihovih) interijera teško mi je odlučiti se i odabrati crtež: edukativan za studente, reprezentativan za fakultet, pravi za vas ili najdraži meni. A najteže je pronaći ih u raspr(a)šenoj arhivi!

Promatrati mnogo raznorodnih arhitektonskih crteža na istom mjestu, a bez poznavanja ostalih činjenica o projektu promatraču je zahtjevno. Često se inicijalne skice bace ili zametnu. Često su crteži, prikazi prostora i/ili koncepcije, onaj međukorak u nastajanju projekta (jedna od skica). Često su pak risani na meni blizak način; dok drugima djeluju reprezentativno, meni je to inicijalan crtež. Često inicijalni crtež prostora završava realizacijom. Često inicijalni crtež prostora ne završava ni realizacijom projekta niti objekta.

Ponekad crtež nastaje na temelju fotografije, podsjetnika na činjenice prostora. Ponekad crtež prostora nastaje prvi te se fotografijom provjerava. Ponekad bojom pokazuju atmosferu prostora kojoj se teži u projektantskoj realizaciji i izvedbi. Ponekad, s većim iskustvom doživljavanja prostora, crteži prostora izostaju te se projektantska misao provodi 'samo' istomjesnim tlocrtom i presjekom (rukom, olovkom)*. Pisano jednom uredništvu 5. 5. 2003., objavljeno u jednom zborniku  2013., vrijedi i 2020. Renata Waldgoni

Izvor: oris.hr