Jedan segment izložbe, koju je organizirao Gradski muzej Karlovac u suradnji s Centrom za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, čini likovno stvaralaštvo djece s oštećenjem vida, nastalo prema pionirskoj metodi likovnog odgoja prof. Tanje Parlov, dok se drugi dio izložbenog postava sastoji od antologijskih djela poznatih hrvatskih umjetnika. Osim što publika na ovoj izložbi ima jedinstvenu priliku taktilno istražiti 24 antologijska umjetnička rada, posjetitelji mogu “isprobati” i prostornu instalaciju Tuft grupe Numen/For Use.

Autorice izložbe, Lana Bede i Tanja Parlov, pri izradi koncepcije vodile su se pitanjima na koji način umjetničke radove stvaraju slijepe i slabovidne osobe, kako dizajnirati izložbu za slijepe i slabovidne i, naposljetku, kako njihov svijet mogu doživjeti oni koji vide. Dizajn izložbe, koja se može pogledati (i opipati) do 22. listopada, potpisuje studio Rašić+Vrabec. U nastavku doznajte više o izložbi i načinu na koji je oblikovan postav!

Slijepi i slabovidni ne kreiraju slike, skulpture, reljefe i crteže stojećki. Oni stvaraju sjedeći za stolom te najlakše rade na ravnoj plohi. Zato su svi izlošci, pa i legende koje su ispisane na Brailleovom pismu, izložene uz radove učenika na ravnoj plohi, kako bi bili dostupniji za dodirivanje.

Na početku izložbe ulazi se u jednu tamnu prostoriju koja posjetiteljima nudi simulaciju sljepoće, iskustvo otežanog kretanja i orijentacije u prostoru. U toj tami nalazi se i jedna skulptura dostupna samo opipu. Ova inicijacija uvodi posjetitelja u svijet slijepih i slabovidnih stavljajući ih u naizgled jednostavnu situaciju koju slijepi i slabovidni svakodnevno prolaze.

Učenički radovi s pratećim legendama na Brailleovom pismu izloženi su na postamentu dugom 80 metara, a koji u obliku meandra prati zidove galerije. Posebna atmosfera stvorena je custom made rasvjetom koja je posebno osmišljena za ovu izložbu, a sastoji se od 70 lampi koje izgledaju kao “sonde”.  Svaka “sonda” osvjetljava po jedan učenički rad dajući im poseban značaj koji i zaslužuju. S obzirom na vrlo niski budžet za produkciju ove izložbe, za izradu su dosjetljivo iskorištene vrlo jeftine vodovodne cijevi koje su obojane u crno, a u njih je ugrađena led rasvjeta.

Neizostavna komponenta u likovnom obrazovanju je neposredan susret djeteta s umjetničkim djelima. Stoga je ovo jedna od rijetkih izložbi na kojoj je omogućeno dodirivanje radova i to najznačajnijih hrvatskih kipara 20. tog stoljeća: R. Frangeša-Mihanovića, Koste Angelija Radovanija, Vanje Radauša, Vojina Bakića, Dušana Džamonje i Branka Ružića. Skulpture su postavljene na način da se slijepi i slabovidni mogu lako kretati od jedne do druge, ali da i vizualno izgledaju zanimljivo. Na kraju izložbu je postavljena instalacija Tuft grupe Numen/For Use koja nudi nesvakidašnje prostorno-taktilno iskustvo.

Proučavajući dosad realizirane izložbe za slijepe i slabovidne, uočeno je da se često ponavlja greška postavljanja legendi pod nekim nagibom, a što otežava čitanje i naporno je za zglobove. Isto tako izlaganje umjetničkih djela na zidu ne dočarava na najbolji način ono što su slijepi i slabovidni umjetnici kreirali. Zato je ovaj postav osmišljen na način da slijepa ili slabovidna osoba može gotovo samostalno proći kroz izložbu. Umjetnički radovi se nižu na neprekidnoj ravnoj plohi, a uz svaki rad je postavljena i legenda na Braillu, isto tako na ravnoj plohi. Ukoliko posjetitelj želi  potpuno iskustvo osobe oštećena vida, prilikom razgleda izložbe može nositi i povez preko očiju.

Izvor: vizkultura.hr