Ratko Petrić (Zadar, 1941. – Zagreb, 2010.) jedan je od najintrigantnijih hrvatskih suvremenih umjetnika, koji je u gotovo 50 godina umjetničkog djelovanja ostvario obiman, raznorodan i osebujan opus. Retrospektivnom izložbom Baciti istinu u lice! javnosti predstavljamo prvi integralni kritički presjek cjelokupnog opusa, od kojih se mnogi radovi izlažu po prvi put. Donosimo oko 300 radova ovog intrigantnog i originalnog autora – skulpture, makete, plakate i tiskovine, radove na papiru te arhivsku građu i multimedijske sadržaje.Umjetničku karijeru započeo je kao crtač i karikaturist 1960-ih, potom se bavio dizajnom plakata i tiskovina, stripom i grafikom. Glavninu njegova opusa čine skulpture, a realizirao je i 49 skulptura i 10 spomenika u javnom prostoru (većinom u Hrvatskoj, ali i u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji). Ratko Petrić bio je inicijator brojnih fenomena važnih za našu umjetnost i kulturu, jedan je od osnivača Salona mladih, bio je osnivač i član likovne grupe Biafra, osnivač i voditelj Međunarodne kiparske kolonije i parka skulptura u Jakovlju te parka skulptura u Zadru. Još 1985. predlaže Aleju skulptura na savskom nasipu. Samostalno je vodio projekt te je uložio mnogo napora u postav skulptura drugih umjetnika (od 1990. do 2016. postavljeno je dvanaest skulptura). Svoju društvenu ulogu smatrao je nezaobilaznim dijelom umjetničkog rada.

U formalnom i sadržajnom smislu stvorio je novi oblik figuracije u hrvatskom kiparstvu druge polovice 20. stoljeća. Obilato koristeći ironiju, sarkazam i grotesku, na izrazito svjež i lucidan način propitivao je društveno-političke, kulturne i umjetničke pojave svojega doba te usmjeravao žestoku kritiku sustavima i pojavama koje su nagrizale ljudske vrijednosti i slobodu. U radu ga je pokretao humanizam, svojevrsna etika antiestetike i načelo – što izravnije to snažnije!

Poruke koje odašilje kiparskim djelima prisutne su i u radovima koji su nastali u drugim medijima (grafike, crteži, karikature, strip, plakati i tiskovine).  Angažiran stav, kritičko promišljanje i pojednostavljen prikaz koji je prvotno primijenio u crtežu prenio je na grafiku, plakat i skulpturu. Tijekom 1980-ih jedan su mu od izvora inspiracije književna djela Kafke i Orwella te prikazuje negativne aspekte globaliziranog svijeta, anticipira ratna stradanja i bigbrotherovsku sadašnjicu. Reduciran prikaz ljudskog lika lišen anatomskih detalja i individualnih oznaka, često doveden do ruba karikaturalnog i nadrealnog, simbol je čovjeka našega doba i aktualnog trenutka. Eksperimentirao je s kiparskim materijalima i tehnikama, a najčešće je upotrebljavao obojeni poliester, koji je u umjetnosti dobio širu primjenu 1960-ih. Materijal modernog konzumerističkog društva, jeftin, svakodnevan i potrošan, bio je idealan za umjetnika koji je njime postizao dojam „plastične” nadrealnosti.

Izvor: www.msu.hr